Zašto se daruje 450 mL krvi? Krv je lijek. Da bi liječenje bolesnika bilo uspješno, mora se primijeniti u točno određenoj količini kao i svaki drugi lijek. Organizam odrasle osobe, tjelesne težine iznad 55kg ima više od 4,5 L krvi. Prosječno, krv čini 12% tjelesne težine čovjeka. Gubitak krvi do 15% organizam podnosi bez ikakvih popratnih pojava. Davanje 450mL krvi organizam gubi manje od 10% ukupne količine krvi. Uobičajeno doza uzete krvi je 450mL. To je standardna doza uzete krvi i prema tome se izračunava potreban broj doza krvnih pripravaka za liječenje bolesnika.

Gdje i kada se može davati krv? Krv možete davati svakodnevno na organiziranim akcijama davanja krvi ili u transfuzijskoj ustanovi. Redovite akcije davanja krvi provode se u svim većim radnim organizacijama i mjesnim zajednicama (mjesnim odborima). Vrijeme i mjesto održanja akcija najavljuju se putem javnih glasila (novine, radio, TV), a mjesto davanja obilježeno je plakatima. U svim transfuzijskim ustanovama krv možete davati saki radni dan.

Tko je dobrovoljni darivatelj krv? Definiciju dobrovoljnog darivatelja krvi odredila je Međunarodna udruga transfuziologa (ISBN), Međunarodni Crveni križ (IFCR), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Europsko vijeće (Council of Europe) i prihvaćena je u svim zemljama svijeta.

Tko organizira dobrovoljno davanje krvi? Organizaciju dobrovoljnog davanja krvi u većini zemalja svijeta provode humanitarne organizacije poput Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, razni klubovi dobrovoljnih darivatelja krvi i transfuzijska služba.

Zašo se organizira dobrovoljno davanje krvi? Krv nije moguće proizvesti na umjetan način. Jedini izvor toga lijeka je čovjek - darivatelj krvi. Svi mi, kada nam zatreba krv kao lijek, ovisni smo samo o dobrovoljnim darivateljima krvi.

Info o dobrovoljnom darivanju krvi

1. Što je krv?

– Krv je tekuće tkivo koje teče u zatvorenom krvnožilnom sustavu organizma.
– Organizam odrasla čovjeka sadrži 4,5 do 5,5 l. krvi.
– Krv je prijeko potrebna za funkciju svih organa i stanica.
– Osnovna je funkcija krvi opskrba tkiva kisikom i hranjivim tvarima, kao i odstranjivanje ugljičnog dioksida i svih metaboličkih produkata.

2. Gdje nastaje krv?

– U odrasloj dobi krvne stanice proizvodi koštana srž.
– Tijekom cijelog života, svaki zdravi organizam sam proizvodi dovoljne količine svih sastavnih dijelova krvi.

3. Koji je sastav krvi?

Krv se sastoji od krvnih stanica koje plivaju u krvnoj plazmi:
– krvne stanice su: eritrociti, trombociti i leukociti.
– krvna plazma je tekući dio krvi i sastoji se od vode, ugljikohidrata, masti, bjelančevina, hormona, minerala i vitamina.

U jednoj kapi krvi nalazi se:

– 15 milijuna trombocita
– 400 tisuća leukocita
– do 250 milijuna eritrocita.

U jednoj kapi krvi: 55% plazma, 45% krvne stanice

Eritrociti su najbrojnije krvne stanice.Životni vijek eritrocita oko 120 dana.
Hemoglobin (krvna boja) najvažniji je dio eritrocita. Glavna je uloga hemoglobina prijenos kisika i ugljičnog dioksida labilnim vezanjem za željezo.
Hematokrit je postotak eritrocita na jedinicu volumena krvi.
Leukociti brane organizam od infekcija. Vrste leukocita su:
granulociti, monociti, limfociti. Životni vijek im je najkraći.
Trombociti su značajni za zgrušavanje krvi. U krvi ostaju oko 9 do 12 dana.

4. Zašto se organizira dobrovoljno davanje krvi?

Krv nije moguće proizvesti na umjetan način. Jedini izvor toga lijeka je čovjek – darivatelj krvi. Svi mi, kada nam zatreba krv kao lijek, ovisni smo samo o dobrovoljnim darivateljima krvi.
– kako bi se osiguralo brzo, kvalitetno i sigurno liječenje bolesnika potrebno je uvijek imati dovoljan broj darivatelja krvi, a time i dovoljne količine krvi u pričuvi.
– Program okupljanja dobrovoljnih darivatelja krvi je socijalni program. U Hrvatskoj, kao i u drugim europskim zemljama, odnos između darivatelja i transfuzijske službe osniva se na partnerstvu između darivatelja krvi, društva/zajednice i transfuzijske službe.
– U osnovi transfuzijske djelatnosti jest program okupljanja darivatelja krvi. O provedbi toga programa ovisi liječenje bolesnika transfuzijama krvi, krvnim pripravcima i derivatima plazme.

Načela rada transfuzijske djelatnosti regulirani su zakonima, propisima i uputama radi:

– osiguranja mogućnosti liječenja transfuzijama krvi, krvnim pripravcima i derivatima plazme svakom bolesniku kojem je takvo liječenje potrebno.
– osiguranja opskrbe krvlju i krvnim pripravcima tijekom čitave godine, u količinama koje su dovoljne za liječenje bolesnika i postavljanje dijagnoze.
– sigurnosti darivatelja i bolesnika. Potrebno je postići najviši prihvatljiv standard u prikupljanju krvi, prikupljanju pojedinih krvnih sastojaka, laboratorijskom ispitivanju, izradi pripravaka iz krvi i njihovoj upotrebi primjenom svih poznatih znanstvenih spoznaja.
– provedbe djelotvornog i ekonomičnog uzimanja, obrade i uporabe nacionalnih zaliha krvi i krvnih pripravaka.

5. Tko organizira dobrovoljno davanje krvi?

Organizaciju dobrovoljnog davanja krvi u većini zemalja svijeta provode humanitarne organizacije poput Crvenog križa i Zelenog polumjeseca, razni klubovi dobrovoljnih darivatelja krvi i transfuzijska služba.

– U Hrvatskoj, promidžbu davalaštva i organizaciju akcija davanja krvi zajednički provode Hrvatski Crveni križ i Transfuzijska služba Hrvatske na načelima dobrovoljnosti, anonimnosti, besplatnosti i solidarnosti.
– Odabira darivatelja krvi i uzimanje krvi obavljaju stručni, medicinski djelatnici transfuzijske službe u zdravstvenim ustanovama koje su u državnom ili županijskom vlasništvu. Zdravstvene ustanove u privatnome vlasništvu ne smiju ni uzimati krv, ni priređivati krvne pripravke.
– Pripravu krvi i krvnih pripravaka za transfuzijsko liječenje bolesnika provode transfuzijske ustanove.

6. Tko je dobrovoljni darivatelj krvi?

Definiciju dobrovoljnog darivatelja krvi odredila je Međunarodna udruga transfuziologa (ISBN), Međunarodni Crveni križ (IFCR), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Europsko vijeće (Council of Europe) i prihvaćena je u svim zemljama svijeta.
– Dobrovoljni darivatelj krvi je osoba koja daruje krv, plazmu ili stanične dijelove krvi po svojoj slobodnoj volji i ne prima za to nikakvu nadoknadu, ni novčanu niti na način koji se može smatrati nadomjestkom novca. Skromna uspomena (dar) i osvježenje nakon davanja krvi prihvatljivi su za dobrovoljno davalaštvo krvi.
– Dobrovoljni darivatelji krvi je posredan, aktivan sudionik u liječenju bolesnika, tj. on je aktivna veza između zdravog dijela društva i bolesnika.

7. Koja prava i pogodnosti imaju dobrovoljni darivatelji krvi u Hrvatskoj?

Davanje krvi je izrazito važno za svaku zemlju. Vlada Republike Hrvatske odobrila je povlastice za dobrovoljne darivatelje krvi. Povlastice su regulirane kroz dva akta:
1. Zakon o zdravstvenom osiguranju (NN 31/95 i NN 18/96):
– Osigurane osobe-dobrovoljni darivatelji krvi koji su nositelji priznanja za 25 ili više davanja krvi oslobođeni su plaćanja participacije za lijekove, a darivatelji nositelji priznanja za 50 ili više davanja oslobođeni su plaćanja svih participacija za zdravstvene usluge.
2. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (NN 25/96):
– Dobrovoljni darivatelj krvi ima pravo na dopust u trajanju od 2 dana uz naknadu plaće.
3. Zaključak Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 24.kolovoza 1996.g.:
– Dobrovoljni darivatelj krvi sa 100 ili više davanja krvi imaju pravo na jedan boravak u trajanju od 14 dana u specijalnoj bolnici za rehabilitaciju (toplice).

Vlada nema izravni utjecaj na dodjelu slobodnih dana za darivatelje krvi u privatnim poduzećima. U tim poduzećima sindikalne organizacije trebaju u izravnom dogovoru s poslodavcem dogovoriti slobodne dane za davanje krvi. Ako vam je pri tom potrebna pomoć transfuzijske službe, slobodno nam se obratite.

Svako davanje krvi etički obvezuje transfuzijsku službu da u slučaju potrebe transfuzijskog liječenja što brže osigura krv za darivatelja i njegovu obitelj.

8. Koliko ljudi daje krv?

Teoretski, krv može dati oko 60% svih muškaraca i oko 50% žena u pučanstvu.
– Stvarni postotak ljudi koji daju krv je manji – u Hrvatskoj krv daje 3,8% stanovništva, odnosno sakupi se 38 doza na 1000 stanovnika.
– U Hrvatskom registru darivatelja krvi evidentirano je oko 100 000 darivatelja koji godišnje daju oko 160 000 doza krvi.
– 70% darivatelja krvi su muškarci, a 30% su žene.
– 85% svih darivatelja su višestruki davatelji krvi koji daruju krv do 2 puta godišnje, odnosno 3 do 5 puta u životu.

9. Zašto se neki ljudi ne odlučuju davati krv?

U Hrvatskoj krv daruje 3,8% ljudi iako postoje uvjeti da dobrovoljno darivateljstvo krvi bude razvijeno kao i u Zapadnoj Europi (više od 5% darivatelja krvi).

Anketirali smo ljude o motivima za davanje krvi:

1. Odgovori darivatelja krvi: najčešći razlog zbog kojeg daruju krv je izrazito human – želja da se učini dobro djelo i da se pomogne bolesniku. Darivatelji krvi imaju divan osjećaj osobnog zadovoljstva da su spasili nečiji život.
2. Odgovori nedarivatelja krvi: najčešći razlog za nedavanje krvi je strah i slabo znanje o potrebama i samom davanju krvi.

Sve što je u svezi s davanjem krvi treba biti javno, bez tajni, dobro obrazloženo. Sve nejasnoće i zablude trebaju biti razjašnjene jer se time razbija strah u ljudi. Što je bolje informirano pučanstvo, veća je vjerojatnost da će ljudi prepoznati neke od motiva za davanje krvi.

10. Koje osobine ima prosječni dobrovoljni darivatelj krvi u Hrvatskoj?
1. Prosječna je dob darivatelja u Hrvatskoj 32 godine.
2. Darivatelji su krvi pretežno muškarci, osobe u braku koje imaju jedno ili više djece i pripadaju srednjem socijalno – ekonomskom sloju.
3. Vrlo često te osobe imaju izražen socijalni osjećaj i aktivne su u različitim kulturnim i športskim društvima.

11. Gdje i kada se može davati krv?

– Krv možete davati svakodnevno na organiziranim akcijama davanja krvi ili u transfuzijskoj ustanovi.
– Redovite akcije davanja krvi provode se u svim većim radnim organizacijama i mjesnim zajednicama (mjesnim odborima).
– Vrijeme i mjesto održanja akcija najavljuju se putem javnih glasila (novine, radio, TV), a mjesto davanja obilježeno je plakatima.
– U svim transfuzijskim ustanovama krv možete davati saki radni dan.

Darivatelji krvi u Zagrebu mogu dati krv svakog dana u Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu, Petrovoj 3, od ponedjeljka do petka, od 07,30 do 18,00sati, a subotom od 07,30 do 15,00sati.

12. Zašto je potrebna točna identifikacija darivatelja krvi?

Prije nego pristupite davanju krvi tražimo od Vas osobnu kartu i podatke koje provjeravamo prije svakog sljedećeg davanja krvi:
– ime i prezime,
– mjesto rođenja,
– JMBG (jedinstveni matični broj građana),
– adresu stanovanja,
– mjesto zaposlenja,
– broj telefona u stanu i na poslu,
– ako imate, Knjižicu darivatelja krvi i broj dosadašnjih davanja krvi,
Svakoj osobi koja odluči davati krv kompjutorski otvaramo Karton darivatelja krvi u kojeg se uz osobne podatke unose podaci:
– mjesto davanja krvi,
– broj dosadašnjih davanja, ako ih ima,
– ime liječnika koji je pregledao darivatelja,
– rezultat liječničkog pregleda prije davanja,
– razlozi za odgađanje od davanja ili trajno isključenje,
– nuspojave tijekom davanja krvi,
– ime djelatnika koji je izvšio uzimanje krvi,
– rezultate laboratorijskih ispitivanja krvi.

Navedeni podaci su nam vrlo važni iz sljedećih razloga:
– U pojedinim krajevima Hrvatske više različitih stanovnika često imaju isto ime i prezime, ime oca, pa čak i mjesto i godinu rođenja. Stoga može doći do zamjene u identifikaciji darivatelja krvi. JMBG je jedini podatak koji je različit za svakog građanina Hrvatske.
– Ako darivatelj krvi ima kasnu reakciju na davanje krvi, možemo ustanoviti razloge.
– Gdje se dogodi da bolesnik koji je primio krv oboli od krvlju prenosive bolesti praćenjem podataka transfundirane doze krvi od bolesnika do darivatelja krvi, možemo potvrditi ili isključiti mogućnost zaraze transfuzijom krvi.
– Postoji jedan mali broj darivatelja krvi koje smo iz zdravstvenih razloga trajno isključili iz daljnjeg davanja krvi. Neki od njih ne mogu prihvatiti činjenicu da više ne smiju davati krv i nastoje nastaviti davati krv. Nastavkom davanja krvi te osobe mogu oštetiti svoje zdravlje ili zdravlje bolesnika koji bi bio liječen njihovom krvlju. Svaka transfuzijska ustanova obvezna je voditi i obnavljati kartoteku trajno odbijenih darivatelja kako bi spriječila uzimanja njihov krvi.
– Nakon svakog davanja krvi Vaša se krv laboratorijski  ispituje na prisutnost uzročnika bolesti koje se mogu prenijeti krvlju. Zbog zaštite Vašega zdravlja dužni smo Vas pravodobno obavijestiti o nalazima testiranja.
– Svi podaci o dobrovoljnom davanju krvi i rezultati testiranja liječnička su tajna i tajnost podataka je osigurana.
– U Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu u Zagrebu u potpunosti su kompjutorizirani svi podaci o darivateljima krvi, dozama uzete krvi, pripravcima priređenim iz doza krvi, rezultatima laboratorijskog ispitivanja i ustanovi u koju je dostavljena krv. Svi podaci su zaštićeni od neovlaštenog pristupa.

13. Zašto Vas liječnik prije davanja krvi pregleda i postavlja intimna pitanja?

Odluku može li neka osoba davati krv liječnik donosi na osnovi darivateljevih  podataka o njegovom zdravstvenom stanju i fizikalnog pregleda. Svrha je pregleda dvojaka: zaštita zdravlja darivatelja od posljedica davanja krvi i zaštita bolesnika, poglavito od prijenosa zaraznih bolesti preko transfuzije krvi.
– Transfuzijama krvi lječe se bolesnici od najranije životne dobi pa sve do duboke starosti.
– Transfuzijsko liječenje mora biti korisno. Ono nikako ne smije biti štetno za bolesnika. Također davanje krvi ne smije ugroziti zdravlje darivatelja krvi.
– Potpune podatke o mogućim bolestima darivatelja možemo dobiti samo Vašim iskrenim odgovorom. Tijekom liječničkog pregleda prije davanja krvi, darivatelj mora iskreno odgovoriti na sva postavljena mu pitanja.
– Darivatelji krvi koji nisu sigurni da su zdravi, odnosno ako postoji sumnja da bi njihova krv mogla štetiti bolesniku, ne smiju davati krv.
– Većina darivatelja čija krv je opasna za zdravlje primatelja izdvojit će se već u tijeku razgovora ili pregleda.
– Neki darivatelji mogu biti zaraženi, ali ne znaju za zarazu. Njih se otkriva laboratorijskim ispitivanjem na prisutnost biljega krvlju prenosivih bolesti. Laboratorijsko testiranje ne može biti zamjena za liječnički pregled.
– Kada odlučite davati krv zamislite i ponašajte se kao da će Vašu krv primiti netko tko Vam je vrlo drag i ne želite mu naškoditi . Darivatelj krvi odgovara i za sigurnost  transfuzijskog liječenja bolesnika.
– Svi podaci dobiveni od darivatelja krvi i rezultati testiranja liječnička su tajna i tajnost podataka je osigurana.

Molimo, nemojte se ljutiti što Vas ispitujemo o Vašem intimnom ponašanju i molimo Vas da odgovarate iskreno. Biti darivatelj krvi privilegija je koja sadrži i odgovornost prema bolesniku.

14. Tko može davati krv?

Krv može davati svaki čovjek dobrog općeg zdravstvenog stanja:
– Dob: od 18 do 65 godina,
– Tjelesna težina: iznad 55 kg, proporcionalna visini,
– Tjelesna temperatura do 37°C,
– Krvni tlak: sistolični 90-180 mmHg, dijastolični 50-110mmHg,
– Puls: 50-110 otkucaja u minuti,
– Hemoglobin: muškarci 135 g/L, žene  125 g/L.
U Hrvatskoj muškarci darivatelji krvi smiju dati krv do 4 puta godišnje s razmakom između davanja od 3 mjeseca.
Žene, darivatelji krvi smiju dati krv do 3 puta godišnje s razmakom između davanja od 4 mjeseca.

15. Kako se daruje krv?

Davanje krvi jednostavan je postupak.
Vaše zdravlje nam je značajno i stoga svako davanje krvi uključuje provjeru Vašeg zdravstvenog stanja.
1. Provjera količine željeza u krvi: brzom metodom iz kapljice krvi dobivenom laganim ubodom u jagodicu trećeg prsta.
2. Kratki razgovor s liječnikom: provjera Vašeg dosadašnjeg i sadašnjeg zdravstvenog stanja.
3. Liječnički pregled: uključuje provjeru krvnog tlaka i provjeru rada srca.
Tek kada smo sigurni da smijete dati krv započinje postupak uzimanja krvi:
4. Darivatelj krvi je udobno smješten na krevetu za davanje krvi.
5. Iskusan zdravstveni tehničar odabire venu u lakatnoj jami i bezbolno uvodi iglu u venu.
6. Igla je povezana s plastičnom  vrećicom u koju se daje krv.
7. Samo davanje krvi traje 8 do 12 minuta.

Igla i plastična vrćica za uzimanje krvi su sterilne i samo za jednokratnu uporabu, tj. mogu se primjeniti samo za jednokratno davanje.
Darivatelju nakon davanja krvi slijedi kratkotrajni odmor uz osvježenje i lagani obrok.
Sveukupno, davanje krvi Vam može oduzeti oko 30 minuta Vašeg vremena.

16. Tko nesmije davati krv?

Oko 10% darivatelja se tijekom pregleda odbije. Oni mogu biti privremeno ili trajno odbijeni. Razlog odbijanja uvijek je opasnost od uzimanja krvi za darivateljevo zdravlje ili opasnost od krvnih pripravaka za bolesnikovo zdravlje.
– Krv ne smiju davati osobe koje bi time oštetile svoje zdravlje ili bi njihova krv mogla ugroziti bolesnikovo zdravlje.
– Krv ne smiju davati osobe koje boluju od akutne ili kronične bolesti, uzimaju antibiotike ili neke druge lijekove, neispavane osobe, osobe koje su na dugotrajnoj dijeti i osobe s rizičnim ponašanjem.
– Darivatelju koji je odbijen iscrpno se objasni razlozi zbog kojih ne može dati krv i daju mu se odgovori na sva njegova pitanja.

Trajno odbijanje darivatelja:

1. Trajno se odbiju od davanja krvi osobe koje su bolovale ili sada boluju od teških kroničnih bolesti dišnog i probavnog sustava kao i osobe koje boluju od bolesti srca i krvnih žila, zloćudnih bolesti, bolesti jetre, AIDS-a, šećerne bolesti, živčanih i duševnih bolesti.
2. Trajno se odbijaju osobe s ponašanjem visokog rizika:
– ovisnici o alkoholu ili drogama,
– muškarci koji su u životu imali spolne odnose s drugim muškarcima (homoseksualni odnosi),
– žene i muškarci koji su imali spolni odnos s prostitutkama,
– osobe koje često mijenjaju seksualne partnere (promiskuitetne osobe),
– osobe koje su uzimale drogu intravenskim putem,
– osobe koje su liječene zbog spolno prenosivih bolesti (sifilis, gonoreja),
– osobe koje su HIV-pozitivne,
– seksualni partneri gore navedenih osoba.

Privremeno odbijanje darivatelja:
Privremeno se od davanja krvi odgađaju osobe:
– s lakšim akutnim bolesnim stanjima (prehlade, poremetnje probavnog sustava, smanjenog željeza u krvi i sl.),
– nakon operativnih zahvata,
– nakon primanja transfuzija, primanja nekih cjepiva,
– s lakšom poremetnjom krvnog tlaka, te
– žene za vrijeme menstruacije, trudnoće i dojenja.

Osobe koje uzimaju lijekove obvezno moraju to kazati liječniku tijekom liječničkog pregleda prije davanja krvi. Lijekovi se mogu prenijeti krvlju i u bolesnika izazvati neželjeno djelovanje.
Ovi podaci otkrivaju se u tijeku razgovora s darivateljem i njegova pregleda.

Molimo budite iskreni pri svakom liječničkom pregledu za davanje krvi. Izrecite liječniku  svoje sumnje jer time štitite i svoje i tuđe zdravlje.

Postati darivatelj krvi je privilegija koja sadrži i odgovornost prema bolesniku.

17. Na koje načine možete davati krv?

1. Najčešći način davanja krvi je davanje jedne doze “pune” krvi.
– To znači da se u plastičnu vrećicu za uzimanje krvi izvadi 450 mL krvi u kojoj se nalaze svi njezini sastojci: eritrociti, plazma, trombociti i leukociti. Davanje “pune” krvi traje 8 do 12 minuta.
– Fizikalnim postupcima, tj. posebnim centrifugiranjem, doza “pune” krvi se razdvaja na sastavne dijelove koje nazivamo krvnim pripravcim: koncentrat eritrocita, koncentrat trombocita, koncentrat leukocita, doza plazme.
2. Drugi način davanja je uzimanje samo jednog ili više raznih krvnih sastojaka pomoću aparata kojeg nazivamo stanični separator.

18. Zašto se daruje 450 mL krvi?

Krv je lijek. Da bi liječenje bolesnika bilo uspješno, mora se primijeniti u točno određenoj količini kao i svaki drugi lijek.
– Organizam odrasle osobe, tjelesne težine iznad 55kg ima više od 4,5 L krvi. Prosječno, krv čini 12% tjelesne težine čovjeka. Gubitak krvi do 15% organizam podnosi bez ikakvih popratnih pojava. Davanje 450mL krvi organizam gubi manje od 10% ukupne količine krvi.
– Uobičajeno doza uzete krvi je 450mL. To je standardna doza uzete krvi i prema tome se izračunava potreban broj doza krvnih pripravaka za liječenje bolesnika.
– Iz jedne doze od 450mL krvi priređuje se 1 doza koncentrata eritrocita, 1 doza koncentrata trombocita i 1 doza plazme.
– Bolesnici liječeni transfuzijama krvi prosječno prime 2 doze koncentrata eritrocita, 1,5 doze plazme i 6 do 8 doza koncentrata trombocita.

19. Kako se provodi davanje krvnog sastojaka staničnim separatorom?

Liječnički pregled i provjera količine hemoglobina jednak je kao u darivatelja “pune” krvi.
– Darivatelj krvi je udobno smješten na krevetu za davanje krvi.
– Iskusan zdravstveni tehničar odabere venu u lakatnoj jami i bezbolno uvodi iglu u venu.
– Igla je povezana s plastičnom cijevi koja ulazi u stanični separator.
– U staničnom je separatoru uložen plastični set za odvajanje krvnog sastojka. Darivatelj je cijelo vrijeme spojen sa staničnim separatorom.
– Krv iz jedne vene ulazi kroz plastičnu cijev u plastični set uložen u centrifugu staničnog separatora. Centrifugiranjem se izdvaja sastojak krvi, a ostali dio se vraća darivatelju u venu iste ili druge ruke.
– Tim načinom se dobivaju pripravci krvi visoke koncentracije i kvalitete.
Igla i svi dijelovi plastičnog sustava za davanje staničnim separatorom su sterilni i samo za jednokratnu uporabu, tj. mogu se primijeniti samo za jednokratno davanje krvnih sastojaka, pa se ne mogu prenijeti uzročnici zaraznih bolesti.

Postupak uzimanja krvi staničnim separatorom traje duže nego davanje “pune” krvi:
– Postupak davanja plazme traje do 30 min., a do sat i pol za davanje trombocita.

20. Zašto se uzima krv staničnim separatorom?

Uspješno liječenje bolesnika ne može se provesti bez dovoljnih količina krvi i krvnih pripravaka. Tijekom transfuzijkog liječenja bolesnici dobivaju samo sastojak krvi koji im je potreban za liječenje. Količina primljenih pripravaka krvi ovisi o vrsti bolesti i načinu liječenja.
– Transfuzijski liječeni bolesnik prosječno primi 2 doze koncentrata eritrocita, 1,5 doze plazme i 6 do 8 doza koncentrata trombocita.
– Kiruški bolesnici trebaju u liječenju više koncentrata eritrocita, bolesnici s opeklinama više trebaju plazmu, a bolesnici s malignim bolestima koji se liječe kemoterapijom ili transplatacijom koštane srži trebaju više desetaka doza koncentrata trombocita.
– Liječenje bolesnika s leukemijom i drugim zloćudnim bolestima krvi i ostalih organa vrlo je uspješno, ali traje mjesecima i zahtijeva velike količine koncentrata trombocita. 70% leukemije u djece i više od 50% leukemija u mlađih odraslih osoba može se potpuno izliječiti primjenom kemoterapije i / ili transplatacijom koštane srži uz redovito transfuzijsko liječenje krvnim pripravcima.
Iz jedne doze darovane krvi od 45mL pripravlja se samo jedna doza koncentrata eritrocita, jedna doza plazme, jedna doza koncentrata trombocita ili jedna doza koncentrata leukocita. Tim načinom možemo zadovoljiti potrebe bolesnika za eritrocitima, ali se ne mogu sakupiti dovoljne količine plazme i trombocita.
– Od jednog darivatelja na staničnom separatoru dobiva se količina trombocita koja je jednaka količini koja se dobije pripravljanjem koncentrata trombocita iz 6 do 8 doza krvi. Na taj način koncentrat trombocita priređen iz krvi jednog darivatelja može zadovoljiti dnevnu potrebu liječenja jednog bolesnika.
– Darivatelji staničnim separatorom pozivaju se za određenog bolesnika, ovisno o njihovoj krvnoj grupi.
– Zbog male količine stanica koje uzimamo i zbog brzine kojom se one u organizmu obnavljaju, češće se može davati krv staničnim separatorom nego klasičnim načinom.
– Davanje krvnih sastojaka staničnim separatorom je izuzetno značajno u liječenju bolesnika s rjeđim krvnim grupama (AB neg.; O neg.; A neg.; B neg.) u vrijeme nestašice krvi.

Dođite i upoznajte se s davanjem krvi staničnim separatorom u prostorijama Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u Zagrebu, Petrova 3 ili tražite informacije na tel.: 46 00 336.

21. Kako često se može davati krv?

1. Muškarci mogu davati punu krv svaka 3 mjeseca, a žene svaka 4 mjeseca.
2. Darivatelj krvi staničnim separatorom mogu davati češće:
– davanje trombocita staničnim separatorom: do 12 puta godišnje. Razmak između dva davanja mora biti najmanje 3 dana.
– davanje plazme staničnim separatorom: do 25 puta godišnje. Razmak između dva davanja mora biti najmanje jedan tjedan.

22. Šteti li davanje krvi zdravlju?

Davanje krvi ne šteti zdravlju ako se provedu svi propisani postupci pri odabiru darivatelja krvi.
-Svaka zdrava osoba između 18 i 65 godina starosti može bez opasnosti za svoje zdravlje darovati krv 3 do 4 puta tijekom jedne godine.
– Zdrav organizam darivatelja krvi vrlo brzo u potpunosti nadoknađuje količinu i sve sastavne dijelove darovane krvi: već unutar 24 sata organizam nadoknadi tekući dio krvi – plazmu i njene sastojke, broj trombocita i leukocita. Eritrociti se nadoknade unutar 4 do 6 tjedana.
– Davanje krvi najviše utječe na željezo koje se u obliku hemoglobina nalazi u eritrocitima (crvene krvne stanice).
– Davanjem 450 mL krvi darivatelj gubi oko 200mg željeza. Organizam nadoknađuje gubitak željeza u roku 1 do 2 mjeseca povećanom apsorpcijom iz hrane.
– Prije svakog davanja krvi obvezno provjeravamo zdravstveno stanje darivatelja i količinu željeza u njegovoj krvi. Krv se uzima samo kada je darivatelj zdrav i ima dovoljno željeza.

Davanje krvi nikako ne ugrožava darivatelja. To može ujedno biti i kontrola darivateljeva zdravlja.

23. Može li se davanjem krvi zaraziti od neke bolesti?

Tijekom davanja krvi ne postoji mogućnost zaraze darivatelja.
– Sav pribor za uzimanje krvi – igle, plastične cijevi, plastične vrećice i ostali materijal koji se koristi pri uzimanju krvi su sterilni i za jednokratnu su upotrebu. Pribor je napravljen na način koji onemogućuje njegovu ponovnu uporabu.

24.Razvija li se ovisnost za davanje krvi?

Davanje krvi ne uzrokuje naviku darivatelja.
– Davanje krvi može se započeti i prestati u svako doba između 18 i 65 godina života.
– Davanjem krvi ne nastaju nikakve tjelesne promjene ili posljedice po organizam.
– Neki ljudi se ipak bolje osjećaju nakon što daruju krv i zato daruju krv nekoliko puta godišnje. Ta je pojava češća u osoba s blago povišenim krvnim tlakom. U tih je osoba davanje krvi ujedno i način ublažavanja simptoma uzrokovanih blagim povišenjem krvnog tlaka, ali nije način liječenja povišenog tlaka.

25. Zašto se odmah nakon davanja krvi ne smije pušiti?

Mnogi se pušači-darivatelji krvi ljute kada ih zamolimo da ne zapale cigaretu odmah nakon davanja.
– Jedna od rjeđih, ali neugodnih reakcija organizma na pušenje je kratkotrajno stiskanje (spazam) krvnih žila u mozgu.
– Stoga, ako se zapuši odmah nakon završenog davanja krvi, u nekih, osobito malađih osoba, može doći do osjećaja blage omaglice i mučnine.

Postoji još čitav niz drugih zdravstvenih i društvenih razloga koji pokazuju da ne bi trebalo pušiti, zar ne?

26. Zašto nekim darivateljima otekne mjesto uboda igle kroz koju je uzeta krv?

Uzimanje krvi izvodi se ubodom sterilne igle u venu laktne jame.
– Davanje krvi traje oko 8 do 12 minuta i kroz to vrijeme igla se nalazi u veni.
– Po završetku uzimanja krvi igla se vadi, a koža se na mjestu uboda zaštićuje tupferom od vate.
– Da bi ubrzalo zatvaranje otvora u veni ispružena se ruka podiže uvis.

U većini je slučajeva otvor u veni potpuno zatvoren u roku od nekoliko minuta i na koži ostaje samo mali trag uboda.
– U oko 1-2% darivatelja krvi oko mjesta uboda nastaje oteklina s promjenom boje kože (hematom), osjećajem zatezanja i lagane boli.
– Oteklina može nastati tijekom ili nakon davanja:
-Uzrok otekline tijekom davanja posljedica je težeg uvođenja igle u venu ili lošeg položaja igle u veni     zbog kojeg mali dio krvi uz iglu izlazi u potkožno tkivo.
– Oteklina koja nastane nakon davanja uzrokovana je nedovoljnim stiskanjem (spazmom) vene ili jačim     pokretima ruke.
– Oteklina nije opasna nuspojava davanja krvi.
– Oteklina se liječi oblogom od alkohola i mirovanjem ruke.
– Ako se stanje ne popravi za 2 do 3 dana, potrebno je javiti se u transfuzijsku ustanovu ili liječniku opće prakse.